Jakov Mamić
Titula: | prof. dr. sc. |
Predmete koje predaje: | Teologija posvećenog života |
Kontakt: | [email protected] |
Rođen 10. ožujka 1944. godine u mjestu Zidine, općina Tomislavgrad. Nakon završene osnovne i srednje škole, upisuje Klasični filozofski licej u Trentu 1965. Teološki dodiplomski studij pohađa i završava u Rimu na Papinskom teološkom fakultetu “Teresianum” (1966-1970). Poslijediplomski studij pohađa na Papinskom teološkom fakultetu “Teresianum” na kojemu magistrira 1971. godine, a studij Specijalizacije iz područja duhovnog bogoslovlja upisuje i pohađa na Institutima za duhovnost Papinskih teoloških fakulteta “Teresianum” i “Gregoriana” u Rimu. Doktorirao je 1979. godine obranom dizertacije iz područja istočne filozofije i zapadne mistike: San Giovanni della Croce e lo Zen-buddismo. Un confronto nella problematica dello “svuotamento” interiore. Osobito istražuje djela sv. Ivana de Yepes od Križa i duhovnih izvora dvaju velikih sustava hinduizma i budizma “Mahayana” i “Hinayana”. U Red karmelićana ulazi 1960. Novicijat završava 1962. te iste godine polaže prve redovničke zavjete. Doživotne zavjete polaže 1965.g., a za svećenika je zaređen 1971. godine. Povjeren mu je odgoj u Provinciji (1969-1975). U više navrata biran na dužnost provincijala Hrvatske karmelske provincije sv. o. Josipa u Zagrebu, obnaša dužnost priora zajednice, odgojitelja sjemeništaraca i bogoslova u Hrvatskoj karmelskoj provinciji. Izabran je i potvrđivan za Ravnatelja svih izdanja Hrvatske karmelske provincije; obnaša dužnost Glavnog urednika “Karmelskih izvora” u nizu “Kršćanskih klasika” Centra za koncilska istraživanja i dokumentaciju “Kršćanske sadašnjosti” kao i funkciju Glavnog urednika „Karmelskih izdanja“ (KIZ) koje je zajedno s drugom subraćom ustanovio 2004. godine. Bio je Direktor “Kršćanske sadašnjosti”. 1994. godine izabran je i potvrđen za člana Povijesne komisije za spise sl. Božjega o. Gerarda Tome Stantića, OCD., a obnaša i dužnost „porotnika“ u causi sl. Božjega oca Ante Antića. Od 1979-1986. predaje duhovno-teološke i filozofsko-religijske kolegije na Papinskom Teološkom fakultetu “Teresinaum” u Rimu. Pokreće inicijativu osnivanja i organiziranja rada Instituta za kršćansku duhovnost Katoličkog bogoslovnog fakulteta (KBF) Sveučilišta u Zagrebu, a 1984. Postaje prvim Predstojnikom Instituta. Zajedno s Vijećem Provincije osniva „Karmelske centre duhovnosti“ za promicanje znanstvenog i iskustvenog pristupa ovoj grani teologije. Isto tako, s Vijećem provincije osniva „Sustavni studij duhovnosti“ kao izobrazbenu ustanovu Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa u Zagrebu, u trajanju od dvije godine. Izabran je za prvog Ravnatelja toga studija.
Radi na osnutku “Pokreta mladih katolika”-POMAK (1986), a 15. svibnja 1991. kardinal Kuharić imenuje ga Duhovnim asistentom pokreta. Tu dužnost obavlja do 1999. godine. Od 1990. godine obnaša dužnost Duhovnog asistenta Pax Romanae-ICMICA-Društva katoličkih intelektualaca u Hrvatskoj. Redovito sudjeluje na međunarodnim godišnjim susretima (Meeting of Ecclesiatical Assistents). Od 1995.g. član je međunarodnog društva Crkvenih asistenata ICMICA-e. Od 1990. godine član je Komisije Odbora za dodjelu državne nagrade “Ivan Filipović” Ministarstva za prosvjetu, kulturu i šport Republike Hrvatske za znanstvenu djelatnost, a od 1992. g. i Prosudbene komisije za koncepciju obrazovnog sustava Programskog savjeta Ministarstva prosvjete, kulture i športa Republike Hrvatske. Radio je na prosudbi odgojno-obrazovnog sustava Republike Hrvatske. 1996. godine izabran je za člana “Etičkog povjerenstva” KBC-Zagreb. Redovito sudjeluje u radu Povjerenstva pomažući rješavati pitanja iz nadležnosti povjerenstva, a u skladu sa svojom strukom. Od samog osnutka privatnoga Otvorenog učilišta Phoenix (Opened Academy) član je Stručnoga vijeća učilišta i predavač “Etike profesionalnoga” na svim njegovim programskim temama (Javno komuniciranje, Politički marketing, Menadžment – poslovna ekonomija i poduzetništvo i Psihokonzalting).
Akademsku karijeru razvijao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na kojem je 2006. postao redoviti profesor. Umirovljen je 2009. godine. Na Sustavnom studiju duhovnosti Hrvatske karmelske provincije redovito predaje nekoliko kolegija. Objavio je mnogo izvornih znanstevnih članaka i tri znanstvene knjige, te je suautor stručnih teoloških i moralno-etičkih rječnika.
Od 1.siječnja 2011., imenovan je na dužnost Generalnog vikara Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj.